SPOMENICI DOBRIM LJUDIMA VOLKERTVIERTELA

Kristina Leko
U suradnji s polaznicima/ama lokalnog obrazovnog centra za mlade s teškoćama u razvoju Holzhausergasse, te učenicima/ama mjesne gimnazije i osnovne škole

Privremena spomen-obiljelježja u čast radnika i gastarbajtera.

Sedam poetiziranih biografija radnika/ca i useljenika/ca napisano je u suradnji s mladima iz susjedstva te ispisano rukom na fasadama i zidovima na sedam lokacija u gradskoj četvrti Volkertviertel u Beču. Intervencija u javni prostor koristi formu zidnih tekstova, a realizirana je kao sedam privremenih tekstualnih spomen-obilježja. Deset godina kasnije, četiri su intervencije još sačuvane i u dobrom su stanju.

Životne priče radnika/ca i gastarbajtera/ica važan su dokument o vremenu u kojem živimo. Većina je suvremenih društava snažno obilježena migracijama, kao i nepravilnostima na tržištu radne snage. Stoga biografije radnika/ca, kako Austrijanaca/ki, tako i gastarbajtera/ica, sažete u jezgrovite, svima razumljive narative, mogu poslužiti kao sredstvo generiranja kulturne i društvene identifikacije, individualnih refleksija o društvu, kao i pomoć u samorefleksiji.

Projekt dokumentira društvenu stvarnost četvrti Volkertviertel te istodobno želi na tu stvarnost pozitivno utjecati. Polazi od ideje da bi svaka osoba i društvena skupina trebala imati priliku utjecati na to kako je percipiraju pripadnici/e dominantne kulture. Stoga projekt, dok dokumentira životne priče stanovnika/ica četvrti, istodobno realizira te priče u suradnji s njima, te se odvija i u socijalnom i u javnom prostoru same zajednice. Komunikacijski potencijal projekta unutar zajednice te participativni načini rada jednako su važni kao i pojavljivanje u javnom prostoru. Pri tome je bilo važno da konačna forma u javnom prostoru bude jednako zanimljiva samim stanovnicima/ama četvrti, kao i posjetiteljima/cama. Atraktivnost leži u činjenici da su na zidovima zgrada, javno, ispisane životne priče ljudi koji žive upravo tu, na licu mjesta, s druge strane tih zidova.

U suradnji s tri lokalne škole, formirano je šest radnih grupa, od po dvoje do šestero učenika/ca dobne skupine između dvanaest i osamnaest godina. U projektu je sudjelovao lokalni obrazovni centar za mlade s teškoćama u razvoju, zatim mjesna gimnazija te osnovna škola. Učenicima/ama je bilo predloženo da sudjeluju u radu „odbora“ koji će istraživati tko su „dobri ljudi iz našeg susjedstva“ te bilježiti njihove životne priče. Mladi su bili pozvani/e promisliti, istražiti i predložiti ljude čiji bi životni put mogao biti poučan drugima. Objasnili smo im da želimo iskazati počast i poštovanje prema tim osobama, te im zajednički podići simbolične spomenike. Pozvali smo ih da istaknu osobe iz svoje okoline, bili to njihovi roditelji i šira obitelj, ili pak susjedi/e o kojima su doznali/e nešto zanimljivo. Jedan je od ciljeva projekta bio povezati stariju populaciju s mlađim naraštajima unutar susjedstva. S druge strane, stariji/e su stanovnici/e četvrti bili pozvani/e ispričati javno svoju životnu priču, kako bi mladima prenijeli dragocjeno životno iskustvo.

Radila sam s mladima tri tjedna, individualno, te u manjim radioničkim skupinama. Posjećivali/e smo odabrane osobe u susjedstvu i tonski bilježili/e razgovore, a zatim su učenici/e, preslušavajući snimke, pisali/e životopise. Do kraja zajedničkog radnog procesa, proizveli/e smo sedam kratkih priča (tekstova od približno 1.200 slovnih znakova), sedam životopisa osoba iz susjedstva, koje su napisali/e njihovi/e mladi/e sugrađani/ke.

Projekt je bio usmjeren na stvaranje pozitivnih pomaka za lokalnu zajednicu, odnosno gradsku četvrt. U tome smislu, projektni je prijedlog naglašavao našu želju da se projekt realizira resursima zajednice i aktivnim uključivanjem stanovnika tog ekonomski osiromašenog dijela grada, opterećenog nezaposlenošću.

Zamišljeno je da kolektivni rad na projektu potakne ukupnu kreativnost sudionika/ca stjecanjem novih vještina, te je stoga u cijelom procesu težište bilo na obrazovnom aspektu i razvijanju konkretnih znanja (kako napisati biografiju, što je to intervju, kako postavljati pitanja i potpitanja i sl.). Usto, neposredna komunikativnost uličnih zidnih tekstova poslužila je kao alat koji u javnom prostoru, posredovanjem kratkih biografskih narativa, snažno potiče identifikaciju unutar zajednice,  društvenu koheziju i osjećaj zajedništva, naročito među pripadnicima/ama različitih nacionalnosti.

Podizanje simboličnih spomenika inicirano je s namjerom da u njegovoj izvedbi aktivno sudjeluju članovi/ce lokalne zajednice (pripremanjem zidova za nanos boje, postavljanjem građevinskih skela, ispisivanjem tekstova). Inicijalno je zamišljeno da tekstove na uličnim lokacijama ispisuju mladi/e, nezaposleni/e stanovnici/e četvrti. No, zbog slabe organizacijske podrške, ta zamisao nije ostvarena. Stoga su sedam tekstova na uličnim lokacijama ispisali/e studenti/ce likovne akademije.