Laboratorij Gajnice / 2020

Program pokrenut kao obrazovni laboratorij za umjetnost u zajednici u gradskoj četvrti Podsused-Vrapče, prve je godine proveden u naselju Gajnice, upravnom i kulturnom središtu četvrti. Naselje izgrađeno najvećim dijelom od 1950-tih do 1980-tih, pravokutnog rastera s blokovima zgrada organiziranima oko velikoga parka, prema zadnjim dostupnim podacima iz 2011. brojalo je gotovo 9.000 stanovnika.

Prvi, istraživački dio programa bio je posvećen povijesti naselja, onako kako ju poznaju mještani i kako je obrađena u znanstvenoj literaturi. Mještani su svoja sjećanja iznosili na tematskim druženjima u okviru tzv. Dnevnog boravka, u prostorijama lokalnih mjesnih odbora, a ista su potom distribuirana putem društvenih mreža gdje su bila povod novim razgovorima. Najveći dio njih odvijao se unutar kvartovske FB grupe „Gajnice jučer danas sutra”, posebno nakon izbijanja epidemije COVIDa-19 kada su druženja uživo privremeno obustavljena te se komunikacija preselila online. Ovdje se razgovor o povijesti naselja nadovezao na slične razgovore koje mještani povremeno vode u grupi, najčešće uz fotografiju iz nečije privatne arhive koja bude povodom za razgovor o ljudima, mjestu i vremenu na koje se odnosi. U razgovor se uključuju ostali sa svojim fotografijama i sjećanjima i tako se, u nizovima komentara, tka povijest naselja. Ona je fragmentarna, utemeljena u živom sjećanju ili emociji, svjedočanstvu ili predaji, ali važna kao predmet poistovjećenja i temelj privrženosti naselju. Njena vrijednost ipak nije samo subjektivna – mnoga su svjedočanstva jedini izvor znanja o pojedinim ljudima, događajima i prostorima, koji nisu nigdje zabilježeni i koji će s ljudima koji ih se sjećaju, otići u trajni zaborav. Čak je i Hotel za samce, impozantni objekt s kraja 1940-tih koji je tijekom 1950-tih i 1960-tih bio središte društvenog života u naselju i u njemu stajao sve do 2004. godine, sačuvan tek u obliku tlocrta. Nakon višemjesečne potrage za fotografijom Hotela uspjeli smo naći svega nekoliko njih u privatnim arhivima, s dijelom Hotela vidljivim u pozadini snimljenog motiva.

Znanstvena je literatura o Gajnicama oskudna – ovo relativno mlado naselje nije dosad bilo predmetom brojnijih povijesnih istraživanja, izuzev prvih godina izgradnjei. U stručnoj se periodici mogu pronaći tekstovi o pojedinim arhitektonskim objektima ili urbanim cjelinama. Puno je opsežnija literatura o Stenjevcu, starijem naselju koje je obuhvaćalo i područje današnjih Gajnica i na kojem je lokalno ruralno stanovništvo imalo polja i vrtove. Dio je starosjedilaca, posebno oni koji žive u Gornjem Stenjevcu i okolici, u programu iznio svoja znanja o tom dijelu „pretpovijesti” Gajnica. Prikupljene sam priče i tekstove objavljivala na FB stranici projekta, upućujući mještane/ke na njima možda nepoznate dijelove povijesti naselja, koje su oni pokatkad korigirali svojim iskustvima ili nadograđivali vlastitim saznanjima. Gradili smo tako priču o naselju zajedno, uspoređujući znanstvena istraživanja i njihova iskustva, revidirajući postojeće predodžbe, korigirajući ih novim spoznajama. U dijalog sam nastojala uključiti sve generacije mještana, starosjedioce i novodoseljene, te uspostaviti platformu na kojoj će jedni drugima moći iznositi svoje priče. Dio njih objavljen je na mrežnim stranicama projekta, kao početak jednog dugotrajnijeg procesa kojeg planiram nastaviti sljedećih godina, kroz nove dionice programa.

Sredinom lipnja u program su se uključili mladi umjetnici/ce, kroz seminar na kojem su, prvog dana, uvedeni u osnove rada umjetnosti u zajednici i u javnom prostoru, uz arhitekte Kristinu Carevu i Renea Lisca kao goste predavače, a drugog dana su se upoznali s mještanima/kama na tribini Živjeti u Gajnicama. Tribina je, ali još više komunikacija preko FB grupe koja je uslijedila, vodila ideji da umjetnički dio programa izvedemo u Parku 101. brigade kao mjestu koje je na različite načine važno velikom djelu mještana/ki.To je najveći park u naselju kroz kojeg mnogi od njih svakodnevno prolaze ili u njemu provode slobodno vrijeme. Uređeni isječak prirode čest je predmet njihovih malih fascinacija koje bilježe na svojim fotografijama i kasnije s ponosom dijele na društvenim mrežama, s posebnim osjećajem za mijene godišnjih doba, raskoš boja i oblika koje im parkovno raslinje u određenim trenucima nudi. Park je i mjesto odrastanja više naraštaja mještana/ki, stjecanja prvih socijalnih iskustava, slika upisana u brojna sjećanja na djetinjstvo. Park je i prostor svakodnevice, prozaična livada na kojoj je praktično prošetati svog ljubimca ili predahnuti između dva posla. Park je i mjesto prijepora, oko njegova uređenja, održavanja, sadržaja kojih u njemu ima ili nema. Ukratko, park je mjesto zajedničkog života, života u naselju, te smo odlučili osmisliti događanje kojim ćemo tom životu odati počast i ujedno ga podržati, dati mu novi podstrek. Posebnu smo pažnju svratili na napušteno boćalište u Parku za koje je, tijekom rasprave na FB, pristiglo 20-tak alternativnih prijedloga. Sve smo ih odlučili uprizoriti u formi uvećanih ilustracija i plesom kao njihovom interpretacijom tijelom u pokretu. Slijedeća dva mjeseca bila su posvećena osmišljavanju i pripremi javne umjetničke intervencije na kojoj su radile dvije polaznice seminara, slikarica i krajobrazna arhitektica Valentina Marđetko i plesačica suvremenog plesa Una Štalcar-Furač. Želja nam je bila potaknuti alternativne načine korištenja parka, oživjeti ga kao mjesto zajedničke kreacije.

Intervenciju naslovljenu „Park” realizirali smo krajem rujna, u formi dvodnevnog događanja. Prvoga dana Valentina Marđetko u Parku je vodila likovnu radionicu na kojoj su mještani/ke, uglavnom oni najmlađi, oslikavali velike crteže kojima je ilustrirala različite sadržaje koje su njihovi stariji sugrađani/ke poželjeli za Park. U mnogima od njih (pista za skateboard i mountain-bike) prepoznali su svoje želje i oduševljeno prionuli njihovom oslikavanju. Svoje su prijedloge oslikali i korisnici/ce Programa poludnevnog boravka i psihosocijalne podrške za osobe s intelektualnim oštećenjem Gradskog društva Crvenog križa Zagreb u Susedgradu. Una Štalcar-Furač animirala je prolaznike/ce pozivajući ih da se uključe u plesnu radionicu. I tu je najveći odaziv bio od strane najmlađih, uz poticanje i pratnju roditelja. Čini se da s odrastanjem kreativnost ove vrste prepuštamo najmlađima ili profesionalcima – među manjim brojem odraslih koji su se pridružili programu bio je gosp. Neven Mrzlečki, operni pjevač i mještanin Gajnica, koji je dio zbivanja samoinicijativno popratio pjevanjem uz gitaru.

Događanje smo zaključili slijedećeg dana, postavom oslikanih radova i plesnom izvedbom u Parku. Uvećani prikazi dječaka na skateboardu, djeteta koje zalijeva povrtnjak, dviju žena koje igraju košarku, staklenika s egzotičnim biljem te brojni drugi, bili su izrezani iz kartona i kao velike siluete raspoređeni širom parka, oslonjeni o stabla, čineći scenografiju neke moguće predstave među kojom su mještani/ke opušteno šetali, razgledali ju, igrali odbojku, razgovarali… Između radova i oko njih sudionici/ce plesne radionice izveli su koreografiju nadahnutu ilustracijama: pokretom tijela oponašali su uprizorene radnje (meditaciju, vožnju bicikla…) ili su pak utjelovili krivulje šarenog tobogana i osjećaj spusta niz njega. Park je na dva dana postao poprištem drugačije vizije javnog prostora, koja otvara mogućnosti za njegovo korištenje i slavi kreativnost svakog pojedinca.

Kroz cijelo vrijeme trajanja projekta zanimalo me što Gajnice predstavljaju za mještane, kako ih doživljavaju, što im znače, s čime se u njima poistovjećuju i što im u njima nedostaje. Da posudim sintagmu iz naziva kvartovske FB grupe - kako vide Gajnice jučer, danas i sutra. Brojnim, nekad prijateljskim, nekad žučnim raspravama koje mještani inače vode na tu temu, pridružila sam se kao znatiželjnik i istraživač, nudeći im novi okvir i umjetničke alate za kreiranje njihove slike o naselju. Drago mi je da su mi se u tom nastojanju pridružile lokalne ustanove u kulturi, Centar za kulturu i obrazovanje Susedgrad i Knjižnica Gajnice te mjesni odbori Gajnice i Gornji Stenjevec, ustupanjem svojih prostora za pojedine dijelove programa.

Niz je mještana/ki na različite načine doprinijelo projektu u njegovim različitim fazama, te im se ovdje svima zahvaljujem, a posebno: Željku Šićku Prašničkom, voditelju FB grupe Gajnice jučer danas sutra putem koje sam komunicirala najveći dio aktivnosti, koji se i osobno uključio u njihovu promociju i foto-dokumentiranje te pomogao oko njihove realizacije; Miroslavu Vajdiću na fotografijama Gajnica i foto-dokumentiranju programa, Mirjani Rončević, Darku Smontari i Martini Šimunković na pričama o vremenu prije izgradnje Gajnica i fotografijama iz obiteljske arhive, Slavku Šimičiću na priči o počecima izgradnje Gajnica i monografiji Tvornice Jedinstvo. Zahvaljujem se također umjetnicama Valentini Marđetko i Uni Štalcar-Furač koje su prihvatile ulogu umjetnice koja radi u zajednici i sa zajednicom te su svojom osobnošću i angažmanom tu ulogu obogatile novim značenjima.

U vrijeme realizacije programa u Parku, prišao mi je jedan mještanin i upitao me o čemu je riječ. Kad sam mu odgovorila da smo postavili ilustracije sadržaja koje su mještani poželjeli u Parku, on je uzvratio: I što s tim? Doista, što s tim? Predloženi sadržaji dobili su kroz umjetničku intervenciju oblik i boju, ali nisu postali stvarni. Štoviše, u pozivu za iznošenje prijedloga koji sam uputila mještanima/kama naglasila sam kako ne moraju biti ostvarivi – poticala sam ih na mišljenje izvan okvira i zamišljanje nemogućeg kao oblik kreativnog odnošenja prema zbilji. Druženje uz ples je s drugim danom završilo i slijedećeg dana svi su se vratili svojim dnevnim poslovima i rutinama. Brojni mještani Gajnica, kao i velik dio građana Zagreba, imaju osjećaj da njihova razmišljanja o javnom prostoru, kao i o drugim stvarima koje ih se tiču, ne dopiru dalje od kvartovskih rasprava na FB. Polako snaži misao da promjenu trebaju pokrenuti sami. Ovim sam programom željela podržati takva nastojanja kroz umjetnički sadržaj koji će svjetlo usmjeriti na njih same, njihovu povijest i život u javnom prostoru kao vrijedne pažnje, koji će ih potaknuti i ohrabriti za javni nastup, da u tom prostoru zajedno i u suradnji izraze svoje želje i potrebe.

Maša Štrbac, voditeljica projekta

Poveznice:

https://olplab.home.blog/

https://www.facebook.com/labgajnice/

 

Kronološki slijed aktivnosti unutar programa:

Dnevni boravak, tematska druženja u MO Gornji Stenjevec i MO Gajnice te putem FB stranice Gajnice jučer danas sutra, istraživanje povijesti naselja: siječanj – lipanj 2020.

Seminar za umjetnike/ce, Mjesni odbor Gornji Stenjevec, Dubravica 109 A, 18.6.2020.

Tribina Živjeti u Gajnicama, Centar za obrazovanje i kulturu Susedgrad, Argentinska 5, 19.6.2020.

Park, dvodnevno umjetničko događanje u Parku 101. brigade, 19. i 20.9.2020.

Izložba Laboratorij Gajnice, Knjižnica Gajnice, Meksička 6, studeni 2020. (u pripremi)

 

IMPRESUM

 

Nositelj projekta: Otvoreni likovni pogon

Voditeljica projekta: Maša Štrbac

 

Dnevni boravak, tematska druženja s mještanima/kama i istraživanje povijesti naselja

Sugovornici/ce: Mirjana Rončević, Darko Smontara, Martina Šimunković, Slavko Šimičić, Željko Šićak Prašnički, Miroslav Vajdić, članovi/ce FB grupe Gajnice jučer danas sutra

 

Seminar o umjetnosti u zajednici

Gosti predavači: dr.sc. Kristina Careva, dipl. ing. arh. i dr.sc. Rene Lisac, dipl. ing. arh. (voditelji projekta Akupunktura grada (2009 - )

Polaznici/ce: Branimira Beranek, Valentina Marđetko, Petra Orbanić, Luka Pacek, Una Štalcar-Furač

 

Park, umjetničko događanje u Parku 101. brigade

Umjetnice: Valentina Marđetko i Una Štalcar-Furač

Sudionici/ce: mještani/ke Gajnica, uglavnom najmlađi naraštaj u pratnji starijih, najčešće roditelja ili djedova i baka te korisnici Radionice Susedgrad Gradskog društva Crvenog križa Zagreb za osobe s intelektualnim oštećenjem

Tehnička asistencija (zahvale): Roland Bilobrk, Željko Šićak Prašnički i Petra Štefičar

Prijevoz (zahvala): Mario Purgar

 

Partneri projekta:

Centar za obrazovanje i kulturu Susedgrad (tribina Živjeti u Gajnicama)

Knjižnica Gajnice (izložba Laboratorij Gajnice, u pripremi)

FB grupa Gajnice jučer danas sutra (platforma za razgovore s građanstvom i distribuciju svih aktivnosti unutar projekta)

Gradsko društvo Crvenog križa Zagreb, Radionica Susedgrad (umjetničko događanje u Parku, rad s korisnicima/cama radionice)

 

Fotografije: Miroslav Vajdić, Vedran Markulin, Željko Šićak Prašnički, Maša Štrbac

Dizajn promo materijala: Lidija Novosel

Tisak promo materijala: Papirnica Anita

Financijski pokrovitelji: Ministarstvo kulture i medija RH, Zaklada „Kultura nova”

 

 

iPočeci Gajnica: planiranje i izgradnja stambenog naselja tvornice Jedinstvo do sredine 1950-ih godina, izložba u organizaciji Centra za kulturu i obrazovanje Susedgrad i Muzeja grada Zagreba postavljena je u Galeriji Idealni grad CZKIO Susedgrad, 13.3. - 15.4.2017., Koncepcija: Goran Arčabić