Demokratizacija kulture sjećanja u Drnišu

Demokratizacija kulture sjećanja je višegodišnji program, dio redovnih aktivnosti Umjetničke organizacije Otvoreni likovni pogon započet 2018. godine. Cilj je otvoriti siguran prostor za nedominantne i nepolarizirajuće narative i razmjenu mišljenja te potaknuti javnost da kulturu sjećanja stavi na opću demokratsku raspravu. Program je u 2019. proveden u Drnišu i Kninu, uz financijsku potporu Zaklade Kultura nova i Ministarstva kulture RH.  U Drnišu smo za dvodnevnog boravka (20. i 21. rujna 2019.) o spomenicima razgovarali s učenicima Srednje škole Ivana Meštrovića i grupom građana na gradskom trgu Poljana. Učenici su nas proveli središtem grada i okolicom, od Meštrovićevog Vrela života preko partizanske spomen-kosturnice na turskoj Gradini do spomenika fra Julijanu Ramljaku i Križa braniteljima u Domovinskom ratu. U Drnišu, kao i u drugim sredinama koje su prošle kroz ratna stradanja, ima nekoliko spomenika posvećenih događajima iz Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata, osobnim i kolektivnim traumama koje su se snažno utisnule u pamćenje stanovništva. U hrvatskom javnom prostoru takvi su spomenici često predmet prijepora i povod za različita tumačenja povijesti pa se i naš razgovor s učenicima dotakao famozne rasprave oko „ustaša i partizana“. Nastavno osoblje škole, kako smo se osvjedočili u radu s pedagoginjom Anitom Goreta i knjižničarkom prof. Robertinom Hrstić, potiče učenike na slojevitije promišljanje povijesti, mimo plošnih crno-bijelih interpretacija događaja ali i njihove posvemašnje relativizacije koja se danas pogrešno poistovjećuje s demokracijom kao pravom svakog na sve. Učenici prepoznaju demokraciju kao vrijednost ali i sami traže i odvaguju njene granice. Vjerujemo da demokratizacija kulture sjećanja, otvoreni razgovor o tome koja su nam sjećanja važna i zašto, može doprinijeti njihovu snalaženju u aktualnoj konfuziji oko temeljnih vrijednosti u društvu.

Sa starijom generacijom građana u fokusu su bile druge teme – kulturna i ekonomska povijest ovog kraja koja nigdje nije zabilježena a dio je njihova identiteta. U javnome razgovoru na gradskom trgu Poljana sudjelovali su: ak.slikarica Neda Hammer, pjesnik Miljenko Galić, pršutar Zvone Marin, nastavnik u mirovini Staljin Grubač – Slobodan, pravnik Ante Vukušić, Josip Kontić umirovljenik, frizerka Jelica Hamer, pedagoginja Anita Goreta te Josipa Prpa, prof. povijesti i dipl. etnologinja. Pri tome su doneseni sljedeći zaključci: trebalo bi napraviti studiju prezentacije Meštrovićevih djela u javnom prostoru Drniša, općenito, prisutnost Meštrovićeve plastike trebala bi biti vidljivija i više obilježavati javni gradski prostor; treba restaurirati Vrelo života; sa groblja je nestala Rendićeva skulptura, koju bi trebalo ponovno izliti; treba sanirati, obnoviti Gradinu, uključujući i partizansku kosturnicu; spomenik pršutu ili obilježavanje tradicije pršuta u javnom prostoru je nešto što bi trebalo povezati s tržnicom i sa starim autentičnim kamenim stolom na kojem se tržio pršut.  Muzej rudarstva je projekt koji je u planu i bit će realiziran u nekoj budućnosti, no rudarska povijest mogla bi – trebala bi biti vidljiva u javom prostoru, baš kao i povijest polja, tj. poljoprivrede (Petrovo polje). U tom smislu predložen je format zidne slike- murala, čak i na nekoliko lokacija te je u tom smislu za slijedeće razdoblje dogovoren nastavak suradnje unutar koje bismo participativno razradili koncept za prikaz povijesnog razvoja rudarstva i polja drniškog kraja, što bi uključilo i povijest migracija. Više na našem blogu