Kako živi narod - izvještaj o pasivnosti

2012. - 2016.

poučna izložba u osam cjelina

Kristina Leko i suradnici/ce

Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, 8.rujna – 21. listopada 2016. (produkcija 2012. - 2016.)

2017-18. distribucija projekta u lokalne zajednice: Drniš, Sisak, Šibenik, Požega, Vis

Izložba s integriranim performativno-edukativnim programom i socio-političkom misijom bavi se demistifikacijom ekonomije kroz suvremenu interpretaciju studije Rudolfa Bićanića iz 1936. godine. Ishodište izložbe je postavka R. Bićanića da ljudi sami (narod) najbolje znaju tko ih iskorištava, zašto su u dugovima i kako ustrojiti ekonomiju da bi im bilo bolje. Ponavljajući Bićanićeve metode, Kristina Leko je 80 godina kasnije putovala istim putem: od Livna, preko Hercegovine, Like, Dalmatinske zagore, zaleđa i otoka, te razgovarala s ljudima i zabilježila aktualne društveno-ekonomske okolnosti. Protagonisti projekta obitelji su koje marljivo rade i skromno žive: obitelj Čortan, selo Bunić, Lika; obitelj Burčak, selo Petrovci, Vukovar; obitelj Bošnjak, Višnjica, Donji Mamići (BIH); obitelj Salapić, Žabljak, Livno (BIH); obitelj Lukšić, Vis; obitelj Pervan, Tijarica kod Sinja/Berlin; obitelj Marin, Trbounje, Drniš; Udruga hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a, Šibensko zaleđe (okolica Vukovara jedina je lokalcija koja odstupa od Bićanića). Razgovori s protagonistima kritički razmatraju povijest lokalne ekonomije, neiskorištene gospodarske potencijale te ponajprije ekonomske apsurde. Priče se formiraju oko lokalno specifičnih fenomena, kao npr. crno tržište mesa, ekološka katastrofa izlova, mješovita fuš ekonomija i sl., uz iseljavanje kao leitmotiv. Uz negativne fenomene, materijal otkriva tradicionalne ekonomije dijeljena i pomoći još uvijek na djelu, te u tom svjetlu daje dragocjene uvide kao i prijedloge za ekonomsku i društvenu promjenu.

Prikupljeni video i ostali materijal Leko je inscenirala 2016. kao izložbu u MSU Zagreb, u formi imaginarnog sela s osam kuća - dokumentarnih instalacija: s autentičnim predmetima i namještajem, kratkim doku-filmovima, intervjuima, fotografijama te tekstovima o povijesti obitelji unazad 100 godina. Na medij izložbe primijenjeni su Brechtovi postulati aktivne publike iz poučnih komada. Sve faze produkcije bile su participacijske i sudjelovali su tzv. obični ljudi. I za protagoniste i za publiku to je bila “škola” nacionalne ekonomije: kolektivna refleksija i diskusija koja počinje perspektivom iseljenika iz pasivnih krajeva: Zašto ne možemo bolje, zašto se iseljavamo? Dvosatne diskusije u malim grupama moderiralo je 25 studenata/ica i apsolvenata/ica društvenih i umjetničkih profila koje su uvodile publiku – učenike završnih razreda srednjih škola - u proces kritičke refleksije. Sudjelovalo je 2380 učenika/ca iz Zagreba i Gline.

Godine 2017. izložba je u skromnom izdanju distribuirana u manje sredine: POŽEGA, partner Gradski muzej Požega, 200 sudionik/ca diskusija; VIS, srednja škola, Arheološki muzej, Grad Vis, Učilište Vern, 70 sudionik/ca; ŠIBENIK, Muzej Grada Šibenika, srednje škole, 355 sudionik/ca; SISAK, Muzej Grada Siska, 70 sudionik/ca; a 2018. u DRNIŠU, Gradski muzej Drniš, srednja škola, cca 300 sudionika/ca. Diskusije su vodile i izložbe postavile vrlo mlade suradnice: J. Ćurković, V. Šindilj, S. Tepšić, K. Tončić. Sveukupan broj sudionika/ca izvan Zagreba je ca. 1200.

U okviru projekta prikupljen je vrijedan kulturno-antropološki materijal koji će u slijedećem razdoblju biti prezentiran u formi knjige istraživanja u povijesnoj perspektivi, s intervjuima, zapisima i fotodokumentacijom osam predstavljenih lokalnih zajednica te stručnim prilozima povjesničara/ki umjetnosti i kulturnih antropologa/inja.

Poveznice:

Blog https://kakozivinarodinfo.wordpress.com/

Facebook: https://www.facebook.com/kakozivinarodizvjestajopasivnosti/