URED ZA POPRAVLJANJE USTAVA

Kristina Leko
U suradnji sa slučajnim prolaznicima/ama

Akcija posvećena istraživanju o spremnosti nasumičnih građana/ki njemačkoga grada Weimara na javno iskazivanje stava o službenoj politici SAD-a.

Tijekom tjedan dana u srpnju 2004. godine, prilazila sam prolaznicima/ama u weimarskom gradskom parku. Nudila sam ih slatkišima i molila ih da mi pomognu da zajedno „spasimo svijet“, tako što ćemo popraviti i unaprijediti američki Ustav. Svakome/oj bih objasnila da je Ustav SAD-a prilično star te mu je stoga potrebna revizija, kao i da osobno smatram da bi svim ljudima, diljem svijeta, trebalo omogućiti da imaju pravo glasovati na državnim izborima u SAD-u. Većina je prolaznika/ca reagirala smijehom, ali dio je njih ipak odlučio sudjelovati. Naposljetku je stotinu ljudi posjetilo moj Ured za reviziju Ustava, smješten u parku, na otvorenom. Neki/e su od njih upisali/e svoje prijedloge za izmjenu Ustava u projektnu bilježnicu koju sam ponudila. U mom su se Uredu na otvorenom mogli čitati i uspoređivati ustavi različitih država, koji su, otisnuti, bili dio instalacije. Ako netko ne bi htio potrošiti mnogo vremena na čitanje i pisanje, mogao/la je dati kratku izjavu koju bismo zabilježili video kamerom, a u kojoj se obraća narodu SAD-a i/ili pak tamošnjim političarima/kama. Tog smo tjedna snimili/e trideset i osam video poruka za američke političare. Obećala sam sudionicima/ama da ću otisnuti novu verziju američkog Ustava, koju ću poslati odabranim političarima zajedno s videozapisom izjava, što će biti daljnja faza u razvoju projekta.

Ljudi koje ćete vidjeti u ovom videu željeli/e su podijeliti svoja razmišljanja s američkom javnošću. Obećala sam im da ću videozapise njihovih izjava poslati nekolicini američkih političara/ki. Snimajući video-poruke, primijetila sam da su ljudi u strahu otkriti svoj identitet, zbog čega sam im ponudila mogućnost montiranja snimljenog materijala na način da identitet ostane zaštićen. Samo je oko 20% svih sudionika/ca smatralo da je stavljanje maske na lice nepotrebno, dok je čak 80% sudionika/ca željelo zaštiti svoj identitet. Tijekom dokumentiranja iskaza sudionika/ca na njihovom materinjem jeziku, uvjerila sam se da, iako možda ne poznajem jezike kojima govore, ipak mogu razumjeti što govore i koja politička uvjerenja zastupaju. Zbog toga sam odlučila ne prevoditi njihove izjave te prikazivati video bez titlova, kako biste i vi, draga publiko, što vas molim, mogli/e uložiti dragocjeni napor u razumijevanje jezika koji ne razumijete.

(Tekst na letku u okviru instalacije, te u dokumentarnom videozapisu)