VISMIJN

Kristina Leko

Eksperimentalno-dokumentarni video koji prikazuje cjeloviti radni proces razvrstavanja ribe u ribarnici nizozemskog gradića Vlissingena.

Petnaest brodova ribarske flote Vlissingena isplovljava iz luke točno u ponoć, svakoga tjedna, u noći s nedjelje na ponedjeljak. Četvrtkom, kasno poslijepodne, flota se vraća u luku s dvadesetak tona ribe. Svakog se četvrtka poslijepodne sedamdeset radnika okupi u ribarskoj hali te tijekom noći razvrstava ulovljenu ribu prema veličini. Ne postoji stroj koji bi mogao sortirati dvadeset tona ribe u dvanaest sati, zato da bi sljedećeg jutra riba bila spremna za prodaju. Strojevima bi trebao cijeli tjedan za sortiranje te količine ribe, što znači da bi u tom slučaju svakoga dana u luku trebala uploviti po dva broda s ulovom od oko tri tone. Za neke bi ribare to značilo raditi nedjeljom. No, ribari Vlissingena su religiozni i ne žele raditi nedjeljom. Stoga se riba sortira ručno u noći s četvrtka na petak. Vlissingen je posljednje takvo mjesto u Nizozemskoj, koje zadržava tradiciju ručnog sortiranja ribe.
- Tekst na zidu u okviru instalacije.

Video instalacija se bazira na eksperimentalno-dokumentarnom videu, proširenom objektima i tekstom na zidu. Video prikazuje čitav proces istovara i razvrstavanja ribe u komunalnoj ribarnici nizozemskoga gradića Vlissingena.

Video ekran je podijeljen na četiri slike koje kronološkim slijedom prikazuju tijek poslova vlissingenških ribara: brodove kako napuštaju luku u nedjelju u ponoć i njihov povratak nekoliko dana kasnije; potom proces istovara ribe i cjelonoćni posao ručnog razvrstavanja ulova u spremnike, što radi sedamdeset radnika u velikoj ribarskoj hali; zatim skladištenje; prodaju na ribljoj burzi sljedećeg jutra, i konačno, utovar ribe u kamione koji ribu odvoze. Sve se odvija u komunalnoj vlissingenškoj ribarnici, a video dokumentira proces u trajanju od 35 minuta, upotrebljavajući četverostruku sliku kao sredstvo prikaza prostora i dinamike rada.

U prvotnom postavu, u izložbenom prostoru u Vlissingenu, instalacija je, osim video projekcije, obuhvatila i dva video monitora s intervjuima vlissingenških ribara, te skulpturalnu instalaciju s više od dvjesto sanduka ribe, koji su prostor izložbe ispunili specifičnim mirisom. U intervjuima, radnici su upitani za mišljenje o trenutnoj političkoj situaciji u svijetu, te im je postavljeno pitanje što bi izbrisali iz svjetske ili nizozemske povijesti, kao i što je najvažnije za dobar i sretan život.