Gornji Stenjevec - narativi mjesta

Maša Štrbac, tekst uz istoimeni program organizacije

Gornji Stenjevec je staro prigorsko naselje u zagrebačkoj četvrti Podsused-Vrapče, u čijem su podnožju sredinom 20. stoljeća podignute Gajnice. Novo naselje preuzelo je niz upravnih i obrazovnih funkcija za širi prostor te, u široj percepciji, postalo sinonimom za ovaj dio grada dok je Gornji Stenjevec, kao i susjedna naselja, pomalo istisnut iz javnog diskursa. Ovim programom poželjela sam usmjeriti pažnju na Gornji Stenjevec i njegovu dugu povijest, te na mrežnim stranicama programa otvoriti prostor starosjedilačkom dijelu stanovništva da iznesu svoja sjećanja na povijest naselja koje je prethodilo širenju grada i mijenjalo se s njime.

Starija razdoblja povijesti, a ona sežu sve do paleolitika iz kojeg datira kameno oruđe pronađeno u špilji Veternica, obradila sam uz pomoć historiografske literature. U tom pogledu posebno je bila korisna knjižica Župa Uznesenja Marijina Stenjevec iz 1985. godinei kao rijedak pregled povijesti ovoga kraja, te monografija Branimira Brglesa o Susedgradskom i donjostubičkom vlastelinstvuii koja pokriva 16. i 17. stoljeće. Tragovi vremena u prostoru sežu najdalje u 19. stoljeće, iz kojeg je Kurija Junković, danas zaštićeni spomenik kulture. Kurija je bila sjedište Stenjevečkog vlastelinstva kojem sam posvetila poseban prilog – ovaj feudalni posjed prostirao se cijelim Gornjim Stenjevcem i šire, i funkcionirao je kao gospodarska cjelina sa pripadnim kmetovima odn. podložnicima od kraja 16. stoljeća do ukidanja kmetstva 1848. godine. Mještanima-kama sam povjerila pričanje o naselju u vrijeme njihova odrastanja i mladosti. Sugovornici-ce, generacija rođena između 30-tih i 50-tih godina 20. stoljeća, pričala je o vremenu od 1940-tih do 1970-tih godina, uz povremeno referiranje na život njihovih roditelja ili djedova i baka, kakvog poznaju iz obiteljske predaje. To je vrijeme u kojem se lokalno, uglavnom poljoprivredno stanovništvo postepeno zapošljava u obližnjim tvornicama i preorijentira na poslove u industriji, obiteljske kuće se dograđuju ili se izgrađuju nove a štagljevi i štale preuređuju se u radione i garaže. Iako se na zemlji radi sve manje i u slobodno vrijeme, ipak je poljoprivreda igrala važnu ulogu u životu velikog broja mještana-ki sve do kraja 1980-tih. Vitice vinove loze opleću se mjestimice oko raslinja i danas, 30 godina nakon što je pojedini vinograd napušten, a krajolik čuva sjećanje na brojne voćnjake i polja kukuruza koja su se prostirala prostorom. Posebno mjesto imaju mlinovi-vodenice kojih je u naselju bilo sedam, a danas su dva u funkciji.

Svi sugovornici-ce pokazali-e su visok nivo odgovornosti prema javnom govorenju - datume su provjeravali u „papirima“, različitim dokumentima koje čuvaju u dubini svojih ladica, godine utvrđivali prema važnim događajima u privatnom životu, vjenčanju, rođenju djeteta ili odlasku/povratku iz vojske (muški sugovornici), kao orijentirom u minulim desetljećima. Tako se povijest naselja stavljala u odnos s onom privatnom i obiteljskom i prema njoj mjerilo i odmjeravalo ono prije i ono poslije. Sastavni dio te povijesti su i društveno-ekonomski odnosi. Obitelji su se širile i/ili dijelile, članovi-ce zapošljavali u okolnim tvornicama ili u gradu, osnivali su se vlastiti obrti, stjecalo se ili osiromašivalo, usitnjavao ili povećavao posjed..

Uz razgovore smo razgledali fotografije – njih mještani-ke čuvaju u kutijama, svežnjevima, albumima ili pak uokvirene na zidovima. Često su to male fotografije koje stanu u dlan, dekorativno iskrzanih rubova, ponekad izlomljene ili otkrhnute, simbolizirajući krhkost pamćenja i udaljeno vrijeme koje otimaju zaboravu. Pretežu fotografije vjenčanja, jer fotografiralo se uglavnom u posebnim prigodama, ali ima i fotografija svakodnevice, dječje igre, rada oko kuće …Razgovore sam objavljivala u ritmu u kojem su vođeni, na mrežnim stranicama programa, opremajući ih fotografijom sugovornika-ce na naslovnici, sa željom da istaknem važnost njihova doprinosa, u stvari doprinosa svakog člana-ice pojedine zajednice, u ispisivanju njene povijesti. Pojedini sam razgovor popratila bilješkama u kojima sam istražila povijesni kontekst za iznesenu priču, i tako ponudila okvir za njezino čitanje. Poseban prilog predstavljaju tekstovi Darka Smontare, mještanina Gornjeg Stenjevca mlađe generacije (r. 1978.), ali sa sklonostima i ljubavi prema kulturi i tradiciji zavičaja, čija znanja nadilaze lokalno značenje i uvažavana su u stručnim krugovima, posebno ona koja se odnose na narodnu nošnju ovoga kraja. U razgovoru s arhitektom-urbanistom Nikšom Božićem rasvijetlili smo neka opća pitanja i probleme u planiranju i izgradnji prostora, kao poticaj za promišljanje istih na primjeru Gornjeg Stenjevca.

Drugi dio programa čini 15-minutni film triju mladih umjetnica, Karle Mesek (scenarij i režija), Alme Trtovac (snimanje i montaža, postprodukcija) i Stele Mikulin (foto-kolaži), koje su zabilježile svoj doživljaj naselja na temelju višekratnih posjeta kraju i razgovora s mještanima-kama u okviru programa. U suzdržanoj, decentnoj maniri, ritmiziranom izmjenom statičnih kadrova koji ostavljaju vremena gledatelju da doživi prostor i zvukove koji ga ispunjaju, slušamo sjećanja mještana-ki na život kakav je nekada bio i na koji se način u međuvremenu promijenio. U pojedine kadrove intervenirano je foto-kolažima s fotografijama iz arhiva mještana-ki koji su, u obradi Stele Mikulin, izloženi i samostalno u online-galeriji. Film završava kadrom s radovima na cesti kao simbolom svih promjena u prostoru, prošlih i budućih. Upravo je ideja kulturnog prostora kao u stalnoj mijeni, sagledanog u povijesnom kontinuitetu, sa svim promjenama koje ga čine, u podlozi cijeloga programa. Daleko od sentimentalnog pasatizma, povijest je ovdje iznesena kao dio priče koju će nastaviti ispisivati nove generacije. U ovom programu te, najmlađe generacije stanovnika/ca, danas osnovnoškolci i osnovnoškolke OŠ Dragutina Domjanića u Gajnicama, svoj su doprinos dali kroz likovne radove u kojima su iznijeli svoj doživljaj prostora u kojem odrastaju i kojega su dio. Vjerujem da je to dobar početak njihove priče.

Mrežne stranice programa: https://olplab.home.blog/

 

 

i Župa Uznesenja Marijina Stenjevec, grupa autora, ur. Ivan Buhin i Anđelko Mijatović, izd RKT Župa Stenjevec 1985.

ii Brgles, Branimir. „Ljudi, prostor i mijene. Susedgradsko i donjostubičko vlastelinstvo 1450. – 1700. Prilog istraživanju ruralnih društava. izd. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2019.