WAS IST KUNST, HERR PFEIFFER?

Branko Cerovac

(tekst je napisan kao predgovor performansu Nebojše Vukovića "Slavonski anarhizam" kojeg je autor izveo 14. kolovoza 2021. godine u oboru jedne farme svinja u Slavoniji, kao dio programa Umjetnički pojmovnik javnog prostora).

U posljednjih dvadesetak godina, točnije – pola stoljeća, od Beuysova gostovanja/nastupa u Jugoslaviji (Raša Todosijević!) odnosno od Beuysovih projekata, radova u smislu „Social – Sculpturing“ na „Documenta“ u Kasselu ranih 70-ih, cijela plejada domaćih (Ex – Yu i hrvatskih) umjetnica i umjetnika, aktivista-ARTivista, krenula je „beuysovskim“ stopama ispitivati „pitanja“ bez upitnika (projekte!) tipa WAS IST KUNST, Kako objasniti umjetnost mrtvom zecu, zašto se Beuys druži s kojotom (1974-e), zašto je Tajči Čekada s vepricom (projekt, performans „Veprica“!).^*

Razmišljanje o smrti može se pokazati i hendikepom, fatalnom manom, ne jedino „sposobnošću“, „prednošću“ pred životinjom. Misaone preokupacije Nietzschea, Freuda, Kafke, Artauda, Lacana, Foucaulta, Beya^*****, Beuysa, Brenera, Kulika, Agambena, no ne manje i iskonske šamanističke i tibetanske prakse čitanja, govorenja umirućima ili već „pokojnima“ („Bardo Thodol“), pomoći će nam pri razumijevanju Vukovićeva „iracionalnog“ čina čitanja svinji s kojom provodi u njenom oboru, u egzistencijalno-komunikacijskom zajedništvu s tom životinjom, s kojom „mistički sudjeluje“ (Levy Bruhl, C.G. Jung ) cijeloga dana u toj dragovoljnoj karanteni – „art – camp“-u.

Konkretan, ali i metaforički čin čitanja crnoj svinji pfeifferici o jelima od njenog visoko cijenjenog mesa indirektno aludira (i) na „politički paradoks prisutan kod nas“ (N. Vuković). Utoliko ima neke „tajne“ obredne veze i s kripto-kanibalskim religijskim „metaforama“ i praksama o kojima je 70-ih pisao J. Attali („Kanibalski poredak“, 1979. ), intendirajući na karakteristične metode moderne medicine – u kibernetičkoj pupčanoj sprezi s dominantnim načinima vladavine, upravljanja cijelim društvenim poretkom. U novije vrijeme (2020.- 2021.) sve se češće „čuje“ odnosno čita, raspravlja o sintagmi, tehničkom terminu „tehno – medicinski despotizam“ suvremenog talijanskog filozofa Giorgia Agambena^**, o „biopolitici“ (Foucault, Agamben), o već uhodanom načinu kontrole, nadzora, upravljanja društvom. Umjetnik upućuje i na uznemirujuću ambivalenciju simboličkog tretmana „crne svinje“ (od Tibeta do Kine i natrag): „Svinja u budizmu bila je simbol neznanja, a crna svinja prikazana je na budističkom kolu postojanja. Godina 2019. bila je „godina svinje“ po kineskoj astrologiji, a na žalost i godina „covid – 19“ pandemije“ (N. Vuković). Istodobno hara i afrička svinjska kuga koja dodatno ugrožava domaće svinjogojstvo, srozavajući gospodarsku odnosno društvenu situaciju u Slavoniji do gotovo nepodnošljivog stanja stvari. Zatvarajući se u svinjski obor kao zajedničku karantenu naš „umjetnik u gladovanju“ iskazuje i „animalnu“ i „transhumanu“ solidarnost, empatiju i razumijevanje prema našoj autohtonoj crnoj „fajferici“. Koju tim činom uzdiže, sublimira do mitske Hraniteljice Slavonije, što i jeste i nije „samo metafora“. Nezadovoljan regresijom kako svinjogojstva tako i gospodarskih i općenito društvenih okolnosti i „trendova“, Umjetnik svojom trans-estetskom „buntovnom“ gestom poziva na zdravu pobunu protiv toga stanja/trenda propadanja i apatije. Stoga već nazivom „Slavonski anarhizam“ nastoji estetski, etički i – last but not least – idejno-politički povezati ovaj projekt s časnim anarhističko-buntovnim nasljeđem unutar povijesnog radničkog pokreta u Slavoniji: „Ovim performansom ja pak želim potaknuti zdravi duh pobune među građanstvom koji je svojedobno postojao, a o čemu svjedoči knjiga autorice Ane Rajković o anarhističkim aktivistima u Slavoniji u prvoj polovici 20. stoljeća.^***“ Tim manifestnim apelom deklarativno transcendira preusko mišljene granice „Art – obora“, skučeni, karantenizirani, „lockdownizirani“ tor/tabor/logor „Životinjske farme“ (G. Orwell).

Udaljenoj, izočnoj publici bit će omogućeno, medijalizirano putem „streaminga“, sigurno praćenje svekolikog dešavanja između „umjetnika u gladovanju“ i „slavonske crne svinje“.

XXX

JEDAN LJETNI DAN S PFEIFFERICOM

* Koje su to javno-tajne, „konspirativne“, ezoterične, simboličko - praktičke, socijalno – političke veze između slavonskog svinjogojstva, radničkog pokreta, davne anarhističke tradicije i suvremene umjetnosti? Što je s tom „mitskom“, ne recimo „demonskom“, Crnom Svinjom Fajfericom, usred Slavonije ljeta gospodnjeg 2021. nakon Isusa Krista, što je povezuje sa – slavonskim anarhizmom i Umjetnikovim artivističkim preokupacijama? E, pa, valja nam zaroniti malo dublje u domaći i europski „kulturni bestijarij“ ^****( da bismo se približili suštini ovoga najnovijeg umjetničkog koncepta i performansa Nebojše Vukovića. Ne radi se tu o nekoj „običnoj“, uvoznoj, loše-kolesterolnoj svinji, radi se o crnoj slavonskoj „fajferici“, naime. Nastaloj zahvaljujući radu i umijeću baruna K. Pfeiffera, sredinom 19. stoljeća na gospodarstvu Orlovnjak blizu grada Osijeka.)

**

U artističkoj atmosferi ove umjetničke farme ćuti se subverzivna blizina Marxa, Nietzschea, Antonina Artauda, Lacana, Bečkih Akcionista (Wiener Aktionismus), Josepha Beuysa, ali i novijih performera poput Alexandera Brenera, Olega Kulika, Svena Stilinovića, Zorana Štajdohara Zoffa („Grč“,“Životinja“! ), Vlatka Vinceka, Marijana Molnara, Josipa Pina Ivančića, Slavena Tolja, Hrvoja Cokarića, Siniše Labrovića, Marka Markovića, Gilda Bavčevića, Damira Stojnića, te naših artivistkinja Vlaste Delimar, Kristine Leko, Tajči Čekada ... koja je svojedobno boravila „na pikniku“ u zajedništvu sa divljom svinjom, spomenutom Vepricom. No, da suzimo referencijalni okvir (od Orwellove „Životinjske farme“ do naše, slavonske, poljoprivredne „Farme“ A.D.2021 ), Vuković putem ovog performansa akcentuira i pogađa u srce aktualnu kritičnu situaciju ne samo „slavonskog sela“, lokalne gospodarske politike i prakse/pragme već upućuje na neophodnost prepoznavanja, spoznaje i plodotvornog korištenja upravo domaće povijesne svinjogojske tradicije i kulture, oličene u epohalnoj ulozi baruna K. Pfeiffera i njegova uzgoja autohtone svinje posebnih osobina i kvaliteta (kojih su lišene tolike „lošije“ svinje s opasnim, po zdravlje štetnim „lošim“ kolesterolom!). Pošto je ova slavonska „crna“ svinja u suštini – zlatna, blagotvorna i po zdravlje domaćeg gospodarstva, da ne kažemo Nacije, RH.

***

O časnoj tradiciji i baštini anarhizma u Slavoniji nedovoljno se „zna“ i govori! A ovaj performans uključuje u sebe i dimenziju direktnog društvenog angažmana i inicijative. Tako umjetnik Nebojša Vuković najobičniji svinjski obor preobrazuje u svojevrsnu artističko-agrikulturnu privremenu autonomnu zonu buđenja, revitalizacije uspavanog slavonskog anarhizma.

2021, B.C.